gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȁpnēm, 3. l. mn. nȁpnū, imp. nàpni, aor. nàpēh, prid. r. m. nȁpeo, ž. nȁpēla, s. nȁpēlo, mn. nȁpēli, prid. t. nȁpēt〉 1. učiniti da što bude napeto [~ žicu]; sin. napregnuti, nategnuti, zategnuti; ant. olabaviti, opustiti, otpustiti, popustiti 2. pren. pokušati iskoristiti što u punome opsegu [~ sva osjetila; ~ svoje umne sposobnosti; ~ uši]; sin. napregnuti • nàpēti se 〈povr.〉 1. postati napetim [Jedro se napelo na vjetru.] 2. pren. uložiti velik napor da se što ostvari [Napeti se do krajnjih granica.]; sin. napregnuti se v. pod napregnuti; ant. opustiti se v. pod opustiti; vidski paranjak: napinjati

im. ž. 〈G nȁpētosti, I nȁpētošću/nȁpētosti〉 1. svojstvo onoga što je napeto, čvrsto zategnuto 2. pren. a. osobina onoga koji je napet, ispunjen tjeskobom i neizvjesnošću; ant. opuštenost b. svojstvo onoga što je napeto, puno uzbudljive radnje i što izaziva snažne osjećaje; sin. dramatičnost

im. s. 〈G nàpinjānja〉 1. činjenje čega napetim; sin. natezanje, zatezanje; ant. opuštanje, otpuštanje, popuštanje 2. pren. nastojanje da se što iskoristi u punome opsegu 3. ulaganje velikoga napora da se što ostvari; sin. naprezanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpinjēm, 3. l. mn. nàpinjū, imp. nàpinji, aor. nàpinjah, imperf. nàpinjāh, prid. r. nàpinjao, prid. t. nàpinjān〉 1. činiti što napetim [~ žicu]; sin. naprezati, natezati, zatezati; ant. labaviti, opuštati, otpuštati, popuštati 2. pren. pokušavati iskoristiti što u punome opsegu [~ sva osjetila; ~ svoje umne sposobnosti; ~ uši]; sin. naprezati pren. • nàpinjati se 〈povr.〉 1. postajati napetim [Jedro se napinjalo na vjetru.] 2. ulagati velik napor da se što ostvari [~ se do krajnjih granica]; sin. naprezati se v. pod naprezati; ant. opuštati se v. pod opuštati; vidski paranjak: napeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpipām, 3. l. mn. nàpipajū, imp. nàpipāj, aor. nàpipah, prid. r. nàpipao, prid. t. nàpipān〉 opipom potražiti što [~ kvrgu na glavi; ~ kunu u džepu]; vidski parnjak: napipavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. napìpāvām, 3. l. mn. napipávajū, imp. napìpāvāj, aor. napipávah, imperf. napìpāvāh, prid. r. napipávao, prid. t. napìpāvān〉 opipom tražiti što [~ kvrge na glavi; ~ kune u džepu]; vidski parnjak: napipati

im. m. 〈G nápisa; mn. N nápisi, G nápīsā〉 kraći objavljeni tekst [novinski ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpīšēm, 3. l. mn. nàpīšū, imp. napíši, aor. napísah, prid. r. napísao, prid. t. nàpīsān〉 1. zabilježiti što slovima, brojkama ili kakvim drugim znakovima [~ adresu; pogrešno ~] 2. sastaviti tekst [~ pismo; ~ roman; ~ zadaću]

pril. u pisanome obliku [dati upute ~]

im. m. 〈G napítka; mn. N napítci, G nàpītākā〉 1. tekućina koja se može piti i koja ne sadržava alkohol; sin. bezalkoholno piće v. pod piće 2. piće čarobnoga djelovanja [ljubavni ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȁpijēm, 3. l. mn. nȁpijū, imp. nàpīj, aor. nàpih, prid. r. m. nȁpio, ž. nȁpīla, s. nȁpīlo, mn. nȁpīli, prid. t. napìjen〉 dati komu ili nagovoriti koga da pije alkoholno piće do stanja pijanstva; sin. opiti • nàpiti se 〈povr.〉 1. popiti tekućine u dovoljnoj ili velikoj mjeri [~ se vode] 2. zadovoljiti žeđ [Napio sam se.] 3. postati pijanim; sin. opiti se v. pod opiti

im. ž. 〈G nàpitnicē; mn. N nàpitnice, G nàpitnīcā〉 kratka pjesma uz piće u čiju čast ili u povodu kojega događaja

im. m. 〈G nápjeva; mn. N nápjevi, G nápjēvā〉 glazb. 1. melodija koja se pjeva ili svira [šaljivi ~] 2. dio pjesme prije pripjeva

im. s. 〈G naplaćívānja〉 uzimanje novca za prodanu robu ili učinjene usluge

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. naplàćujēm, 3. l. mn. naplàćujū, imp. naplàćūj, aor. naplaćívah, imperf. naplàćīvāh, prid. r. naplaćívao, prid. t. naplàćīvān〉 uzimati novac za prodanu robu ili učinjene usluge [~ boravišnu pristojbu; ~ kaznu; ~ porez; ~ robu]; vidski parnjak: naplatiti

im. ž. 〈G nàplatē; mn. N nàplate, G nȁplātā〉 uzimanje novca u zamjenu za prodanu robu ili učinjene usluge [~ računa]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàplātīm, 3. l. mn. nàplātē, imp. napláti, aor. naplátih, prid. r. naplátio, prid. t. nàplāćen〉 uzeti novac za prodanu robu ili učinjene usluge [~ boravišnu pristojbu; ~ kaznu; ~ porez; ~ robu]; sin. ubrati pren., razg.; vidski parnjak: naplaćivati

prid. 〈G nàplatnōg(a); ž. nàplatnā, s. nàplatnō〉 koji se odnosi na naplatu [naplatna kućica]

im. ž. 〈G nàplavinē; mn. N nàplavine, G nȁplavīnā〉 geol. nanos koji je nanijela rijeka; sin. aluvij

gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. nàplavī, 3. l. mn. nàplavē, aor. 3. l. jd. nȁplavī, prid. r. nàplavio, prid. t. nàplavljen〉 tekući nanijeti što kamo [~ granje na obalu]; vidski parnjak: naplavljivati

im. s. 〈G naplavljívānja〉 nanošenje naplavina

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. naplàvljujēm, 3. l. mn. naplàvljujū, imp. naplàvljūj, aor. naplavljívah, imperf. naplàvljīvāh, prid. r. naplavljívao, prid. t. naplàvljīvān〉 tekući nanositi što kamo [~ granje na obalu]; vidski parnjak: naplaviti

prid. 〈G nàplāvnōg(a); ž. nàplāvnā, s. nàplāvnō〉 koji je nastao naplavljivanjem [~ mulj; ~ pijesak]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàplivām se, 3. l. mn. nàplivajū se, imp. nàplivāj se, aor. nàplivah se, prid. r. nàplivao se〉 1. mnogo plivati 2. zasititi se plivanja

im. m. 〈G nápoja〉 stočna hrana, prije svega za svinje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpojīm, 3. l. mn. nàpojē, imp. napòji, aor. napòjih, prid. r. napòjio, prid. t. nàpojen〉 1. dati stoci vodu [~ konja] 2. omogućiti komu da pije u dovoljnoj količini [~ žednoga] • napòjiti se 〈povr.〉 popiti vodu na pojilu; vidski paranjak: napajati

im. ž. 〈G nápōjnicē; mn. N nápōjnice, G nápōjnīcā〉 dodatni novac koji se daje kao nagrada za čiju uslugu

pril. 1. nakon duga čekanja [Vlak je ~ stigao.] 2. na kraju, nakon svega [Reći ću ~ i ovo: ...]; sin. konačno, naposljetku

pril. približno po sredini, na dijelove koji su približno jednaki [dijeliti kruh ~]

pril. → van

pril. → vani

im. ž. 〈G nȁpomenē; mn. N nȁpomene, G nȁpomēnā〉 kratka dopuna, objašnjenje ili tumačenje; sin. opaska, primjedba

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. napòmēnēm, 3. l. mn. napòmēnū, imp. napoméni, aor. napoménuh, prid. r. napoménuo, prid. t. napòmēnūt〉 dati napomenu na što ili uza što; vidski parnjak: napominjati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. napòminjēm, 3. l. mn. napòminjū, imp. napòminji, aor. napòminjah, imperf. napòminjāh, prid. r. napòminjao, prid. t. napòminjān〉 davati napomene na što ili uza što; vidski parnjak: napomenuti

im. m. 〈G nápona; mn. N náponi, G nápōnā〉 fiz. razlika potencijala između dviju točaka u električnome krugu koja omogućuje protjecanje struje kroz krug [električni ~] ♦ u naponu snage u punoj snazi (formi)

prid. 〈G náponskōg(a); ž. náponskā, s. náponskō〉 koji se odnosi na napon

im. m. 〈G nápora, I náporom; mn. N nápori, G nápōrā〉 snaga potrebna da se svlada koja poteškoća, zapreka ili da se obavi koji zadatak; sin. muka, trud

prid. 〈G nápōrna; odr. nápōrnī, G nápōrnōg(a); ž. nápōrna, s. nápōrno; komp. napòrnijī〉 1. koji zahtijeva mnogo napora [~ posao; naporna utakmica; naporno penjanje] 2. pren. koji dosađuje ili gnjavi [~ čovjek]; sin. zamoran pren.

pril. poet. ističe da se što izdvaja od ostaloga [Voli sve ljude, ~ djecu.; Rado slika, ~ temperama.]; sin. (naročito), navlastito poet., osobito, poglavito poet., pogotovo, posebice, posebno

pril. 1. nakon duga čekanja [Vlak je ~ stigao.] 2. na kraju, nakon svega [Reći ću ~ i ovo: ...]; sin. konačno, napokon

prij. v. prema

prid. 〈G nàprasita; odr. nàprasitī, G nàprasitōg(a); ž. nàprasita, s. nàprasito; komp. naprasìtijī〉 1. koji se lako razljuti ili posvadi [~ čovjek]; sin. nagao 2. koji odražava čiju ljutnju ili svadljivost [naprasito ponašanje]

im. ž. 〈G nàprasitosti, I nàprasitošću/nàprasitosti〉 1. osobina onoga koji se lako razljuti ili posvadi; sin. naglost 2. svojstvo onoga što odražava čiju ljutnju ili svadljivost

im. ž. 〈G nàpravē; mn. N nàprave, G nàprāvā〉 predmet koji olakšava ili omogućuje što, a koji radi po jednostavnim mehaničkim načelima; sin. sprava

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpravīm, 3. l. mn. nàpravē, imp. nàpravi, aor. nàpravih, prid. r. nàpravio, prid. t. nàpravljen〉 1. radeći oblikovati što rukom, alatom ili strojem [~ namještaj; ~ spomenik]; sin. načiniti 2. učiniti što gotovim, dovršenim, pripremljenim [~ ručak]; sin. pripraviti, pripremiti, prirediti, ( spraviti), spremiti 3. razg. v. organizirati, prirediti 4. učiniti što spremnim za uporabu [~ krevet; ~ stol]; sin. namjestiti 5. prouzročiti što svojim djelovanjem [~ čudo; ~ glupost; ~ zbrku]; sin. načiniti 6. učiniti što svojim tijelom [~ grimasu; ~ kolut natrag; ~ nekoliko koraka]; sin. načiniti 7. prouzročiti da tko ili što postane što drugo [~ od koga poštenoga čovjeka]; sin. načiniti

im. m. 〈G nàpretka; mn. N nàpretci, G nàpredākā〉 uspješan razvoj ili promjena nabolje; sin. pomak pren., uspon pren.; ant. nazadak

prid. 〈G nàpredna; odr. nàprednī, G nàprednōg(a); ž. nàpredna, s. nàpredno; komp. naprèdnijī〉 1. koji teži napretku [napredne ideje]; sin. (progresivan); ant. nazadan 2. koji je dosegnuo psihičku i mentalnu zrelost prije uobičajene dobi [napredno dijete]; ant. zaostao

im. m. 〈G nàprednjāka, V nàprednjāče; mn. N nàprednjāci, G nàprednjākā〉 osoba koja je nositelj naprednih ideja; ant. natražnjak